Vjenčani portal za moderne mladence

Generic selectors
Exact matches only
Search in title
Search in content
Search in posts
Search in pages

Vjenčani prsten nezaobilazni je element svake vjenčane svečanosti. I sama njegova definicija govori da je vjenčani prsten, prsten koji se nosi na četvrtom prstu na lijevoj ruci. Još od drevnog Egipta prsten je najintimniji komad koji određena osoba nosi i samim time opterećen značenjem i simbolikom. Povijesna priča o prstenu nema jasno podrijetlo iz razloga što je prstenje determinirano religijom, svjetovnim pogledom na brak te ovisno o kulturološkim, sociološkim i tradicijskim elementima pojedinaca. Ipak, u nekom smislu možemo govoriti o vjenčanom prstenu i njegovim tokovima kroz povijest.

Drevni Egipat prva je poznata kultura, gdje je zabilježena razmjena vjenčanog prstena. Ti prstenovi bili su izrađeni od tkane trske ili kože s posebnim oznakama i simbolom skarabeja. Drevnim Egipćanima prsten je predstavljao vječni život i vječnu ljubav s partnerom kao i ulazak u nove, nepoznate svjetove. Daljnju pojavu vjenčanog prstena bilježimo u antičkoj Grčkoj. Prstenje u antičkoj Grčkoj davalo se ljubavnicima, a ono je bilo dekorirano s figurama Erosa, boga ljubavi i njegovim kerubinima. No, prve formalne ceremonije vjenčanja i povezivanje prstenja s brakom bilježimo u antičkom Rimu. Vjenčano prstenje u Rimu prikazivalo je dvije ruke upletene u ljubav, ili kako su to tada nazivali, sporazum dextrarum iunctio. Rimsko vjenčano prstenje bilo je izrađeno od zlata ili kamena, a središnji dio prstena podsjećao je na pečat, često od akvamarina ili oniksa. Prolaskom vremena, vjenčano prstenje u Rimu počelo se personalizirati pa je tako u razdoblju Rimskog Carstva vjenčano prstenje sadržavalo en face portrete mladenaca. Ovakvo prstenje preuzelo je Bizantsko Carstvo u srednjem vijeku, a nakon što je kršćanstvo postalo službena religija, vjenčano prstenje na svojoj površini prikazivalo je mladence s Isusom koji blagoslivlja njihov brak ili s križem među njima. Židovsko prstenje s druge strane, trebalo je biti bez detalja i dragog kamenja što je simbolički označavalo brak bez ometanja ili komplikacija, a ujedno prsten je trebao biti minimalne materijalne vrijednosti kako bi se upozorilo mladence da su njihove namjere istinite, a ne da ih pokreće novac. U židovskoj religiji, ovaj element ostao je tradicionalno sve do 19. stoljeća, kada se počinje dekorirati emajlom.

S daljnjim protokom vremena, vjenčano prstenje postalo je stiliziranije te je često prikazivalo dvije ruke koje drže srce s krunom. Ova tradicija zadržala se do razdoblja renesanse. U renesansi započinje graviranje prstenova određenim stihom na vanjskoj površini prstena. Stihovi su postajali sve osobniji, a graveri su zbog intimnosti natpisa počeli gravirati stihove i na unutarnjoj strani površine prstena. To je nosilo poruku privatnosti i fizičku bliskost stiha onome tko ga nosi. S napredovanjem grane zlatarstva prstenovi su do 17. stoljeća postali bogatiji, složeniji, zamršeniji i raskošniji – baš kao i samo razdoblje baroka. Ovo vjenčano prstenje sadržavalo je rezano kamenje, drago kamenje u različitim bojama u kombinaciji s elementima ruku, cvijeća i srca. Kako je razdoblje baroka prepuno poruka memento mori (u prijevodu podsjetnik na smrt), u vjenčano prstenje dodavali su se i elementi kostura i djeteta koji su simbolizirali život i smrt te vječnu ljubav koja traje i izvan života kakvog poznajemo.

Danas, kada netko kaže vjenčani prsten, obično pomislimo na dijamantni prsten. Dijamantni prsten prvotno se pojavio oko 2. stoljeća, a nosile su ga mlade djevojke. Tek u 15. stoljeću dijamantni prsten poklanjao je otac mladenke ocu mladoženje kao prijedlog namjere udaje svoje kćeri. Prvi takav slučaj zabilježen je 1475. godine na vjenčanju Constanza Sforza i Camillie D’Argona u Italiji. Dijamantni vjenčani prstenovi postali su sve popularniji tijekom 19. stoljeća, no norma su postali tek 1940.-ih godina kada je De Beers pokrenuo kampanju „Diamond is Forever“.

Još nešto što se mijenjalo kroz povijest je i nošenje prstenja na ruci. U prošlosti vjenčani prstenovi mogli su se nositi na bilo kojem prstu pa čak i palcu. Danas, u pravilu vjenčani prsten stavljamo na četvrti prst. Ipak neke zemlje poput Indije, Španjolske, Austrije, Poljske, Belgije, Latvije, Bugarske, Ukrajine, Norveške i Rusije tradicionalno nose vjenčane prstenove na desnoj ruci. Na desnoj ruci prsten su u povijesti nosili i mladenci u Grčkoj te pravoslavci. U Indiji se lijeva ruka smatra nečistom i nespretnom tako da se vjenčano prstenje nosilo na desnoj. Egipćani i Rimljani smatrali su da se vjenčani prsten stavlja na četvrti prst lijeve ruke budući da taj prst ima venu koja se direktno vezuje sa srcem tako da će srca mladenaca biti povezana njihovim prstenima. Rimljani su to nazivali „Vena Amoris“. Ipak, suvremena biologija pokazala je da svi prsti imaju venske veze sa srcem.

Ipak, nošenje vjenčanog prstena na lijevoj ruci ima simboličko značenje. Kineska legenda to objašnjava na sljedeći način: palci predstavljaju roditelje, kažiprsti braću i sestre, srednjak predstavlja nas same, četvrti prst predstavlja partnera, a mali prst djecu. Kada se sklope ruke dlanom o dlan te se srednjaci sjedine i savinu dobijemo sljedeće: palčevi koji predstavljaju roditelje se razdvajaju jer roditelji ne bi trebali živjeti s Vama vječno. Kažiprsti se isto odvajaju jer i braća i sestre odlaze, imaju svoje vlastite životne putove. Mali prsti se također razdvajaju jer djeca odrastaju i odlaze. No, četvrti prst se ne mogu razdvojiti. Razlog je taj što je par sudbinski vezan do zadnjeg dana života i zato se vjenčani prsten nosi baš na tom prstu.

Pin It on Pinterest

Share This