Vjenčani portal za moderne mladence

Generic selectors
Exact matches only
Search in title
Search in content
Search in posts
Search in pages

Svima je poznata tradicija: Mladenka okuplja sve neudane goste ženskog spola, okreće se leđima prema njima i baca svoj buket u zrak. Dolazi do prepucavanja prije nego što jedna od neudanih djevojka/žena ne uhvati buket. Njezina fizička prisutnost uz mladenku i mladenkin buket u ruci popraćen je tradicionalnim predviđanjem: ovoj je dami suđeno da bude sljedeća koja će se udati.

Ovo je današnja slika vjenčanog buketa, no povijest vjenčanog buketa sadrži malo manje privlačne opcije nego što je to cvijeće. Recimo primjerice, češnjak ili čičak. Tradicija nošenja buketa datira još od starih Kelta koji su nosili vijence sastavljene od bršljana, čička i vrijeska. Vjerovalo se da ove biljke imaju mistične i zaštitničke moći. Tako su stotinama godina mladenke diljem Europe nosile opojne bukete kojima je cilj bio prikrivanje neugodnog tjelesnog mirisa budući da je kupanje u to vrijeme bilo luksuz. U buketu se tradicionalno nalazio kopar koji je simbolizirao seksualnu želju i reprodukciju.

Dokazi o vjenčanim buketima pronađeni su i u razdoblju Egipta, Grčke i Rima. Tada je vjenčanje bio obred kojim se osiguravao nastavak dinastije. Egipćani su sakupljali cvijeće uz plodne zemlje Nila te sakupljali lotus. Na papirusu je zapisano da je oko 1100. godine prije nove ere bilo održano vjenčanje uz spomen ljubavi i cvijeće lotusa. Arheološka otkrića pokazala su da su mladenke nosile timijan i češnjak. Mladenke su obično nosile i pšenične snopove ukrašene orašastim plodovima što je simboliziralo sreću i puno djece uz izjavu i molbu za plodnost. Pred sretnim vjenčanim parom razasute su latice cvijeća kako bi ih zgnječili nogama dok su prolazili ulicama do svog doma. U Grčkoj su se tradicionalno nosili vijenci s maslinovim granama i biljem u čast Here, božice braka i plodnosti te cvjetovi naranče koji su značili sreću i slatkoću te bršljan koji je simbolizirao neraskidivost braka. Rimljani su imali sličan način nošenja cvijeća uz dodatak ruže, majčine dušice, bosiljak i mažuran kako bi odbacili zlo i zazvali plodnost.

U srednjem vijeku mladenci su nosili mirisno bilje u kombinaciji sa žitaricama, snopova pšenice i češnjaka. Spoj češnjaka, ruža i svježeg ružmarina mogao je prikriti bilo koji smrad budući da je, kao što je to već spomenuto, kupanje bilo samo za privilegirane. Mladenka je nosila i cvijeće u kosi, a na haljini je imala pričvršćene cvjetove i vrećicu s poturijem.
U 17. i 18. stoljeću cvijeće je postalo razigranije, obilnije, baš kao što je to i sam barok. Cvijeće se koristilo i za dekoraciju, a mladenka je nosila mirisni vijenac, dok bi njezini gosti na poklon dobivali mirisne buketiće. Također, tada je uveden i tzv. kissing knot – okrugla loptica cvjetova koja bi visjela nad stolom mladenaca. Tradicija je zapravo bila slična onoj imele – koji god sretan par da je stao ispod, morao se poljubiti.

Ovi opojni vjenčani buketi, zamijenjeni su mirisnima tek u viktorijansko doba. U viktorijansko doba, mladenke su u svoje bukete dodavale neven i ruže. Ipak, iako su obožavale ovo cvijeće, nisu htjele pustiti tradiciju i staru simboliku. Zbog toga, svakom cvijetu je dodijeljena osobina. Primjerice, kamelije predstavljaju divljenje i savršenstvo, bršljan vječnu ljubav i vjernost, cvjetovi naranče čednost, bijeli ljiljani djevičanstvo. Kraljica Viktorija bila je ljubiteljica tzv. tussie mussie – malog buketa u stilu posy ili nosegay. Na njezinom vjenčanju, buket je bio masa mirisnih simbola – nosila je mirtu kao biljku koja asocira na božicu Afroditu i Veneru.

Simetrični, geometrijski i moderni buketi s kratkom omotanom stabiljkom odlika su kraja 1800.-ih godina u Švicarskoj i Njemačkoj. On se i dan danas zna pojaviti na vjenčanjima. Početkom 20. stoljeća mijenja se cijeli koncept u modi vjenčanih buketa. U bukete su se unijele vrpce, vinova loza. Buketi su tijekom i nakon Drugog svjetskog rata postali raskošni. Nakon što se princeza Elizabeta udala za Philipa Mountbattena na ceremoniji su se stolovi ukrašavali cvjetovima, a cvjetovi su se stavljali u urne i vaze. Tek su kasno 20. stoljeće i rano 21. stoljeće vratili trendove buketa iz povijesti. Suvremeno društvo na to danas gleda kao na čudnu tradiciju, no cvjećari još uvijek poznaju tradiciju. U suvremenom dobu, cvijeće u vjenčanom obliku bira se prema boji.

Pin It on Pinterest

Share This