Neobično vjenčanje u Cerniku pokraj Rijeke

Podijelili smo im pozivnice u kuverticama, bile su to malo drugačije pozvnice od onih službenih. Napisala sam da je to moj najvažniji dan u životu, da su oni moja djeca i da bih voljela da taj dan zajedno proslavimo – objašnjava Petra Letica.

U crkvi Svetog Bartola su svoje sudbonosno da rekli Ilijan Letica i Petra Radašić. Jednostavno, skromno, veselo i naravno svečano. Svi su bili tu. I roditelji, i braća, i bliža i daljnja rodbina, i prijatelji, i susjedi, i brojni čestitari i kumovi… Na prvu, reklo bi se, vjenčanje kao i svako drugo. Pa opet, drugačije. I to zbog sasvim posebnih uzvanika. Nisu oni niti rodbina, nisu niti prijatelji. A mladencima su ipak srcu bliski i dragi kao najrođeniji. A oni su – učenici Petrinog 5.a Osnovne škole Jelenje-Dražice.

– Pa što je u tome neobično što sam pozvala čitav svoj razred na vjenčanje – zapitat će se razrednica i učiteljica biologije Petra ni sama ne vjerujući da je svojim potezom izazvala toliko zanimanje da su se o tome počeli raspitivati i novinari.

– Brinem o njima kao da su moja djeca i nekako mislim da je to što sam ih pozvala normalno. Pa mi sve proživljavamo zajedno. I ja njihove trenutke i oni moje. Ja znam što se kod njih događa, oni znaju što se događa kod mene. To su moja djeca.

– Petri vam jednostavno nije jasno zašto se ljudi čude kada čuju da je čitav razred s obiteljima pozvala na svoje vjenčanje. Njoj je to normalno i prirodno. I zbog toga je još više volim – ubacit će se veselo Iijan, svjestan da jedna ovakva vijest zaista odskače od svih onih sivih i loših vijesti što svakodnevno dolaze u javnost iz hrvatskih škola. A Ilijan i Petra o tome uopće nisu niti razmišljali, kao niti o tome da prije njih to nitko nije učinio. Ili se barem za to nije čulo.

– Oni su moji i to je to. Podijelili smo im pozivnice u kuverticama, bile su to malo drugačije pozvnice od onih službenih, napisala sam im vrijeme, mjesto i zbog čega bi bilo lijepo da dođu. Napisala sam da je to moj najvažniji dan u životu, da su oni moja djeca i da bih voljela da taj dan zajedno proslavimo. Zvali su me nakon toga roditelji, bili su ganuti, niti oni nisu takvo što očekivali. Iznenadila sam i kolegice i kolege u školi, ali reakcije svih njih bile su pozitivne.

(Dio članka iz Novog lista od 02.07.2018.)
Foto: Novi list

Podijeli objavu